Gospođa Gordana Maravić, inače poznata kao Šenoina Branka, osobito kad se odjene u kostim iz 19. stoljeća, majka je našeg trenera karatea Darija Maravića i umnogome zaslužna što smo se kulturno zabavljali u Kući Šenoa. Naš je posjet potaknut kulturnim događajem Noć knjige 23. travnja (valjda ste zapamtili da je to dan Shakespearova rođenja i smrti, pisali smo vam o tome u prošlome broju).

Kuću Šenoa već smo predstavljali u Čarobnoj fruli, no ovog smo puta sudjelovali i u radionici na kojoj su nastale zanimljive pjesme.

Uz vodstvo gđe Jasmine Reis razgledali smo kuću u kojoj su sačuvani predmeti velikoga pisca, njegov radni stol, vitrinu s njegovim osobnim stvarima, perima i tintama, s novčićima (bavio se numizmatikom), ali i sobu-atelje u kojoj je slikao Šenoin sin Branko.

Zanimljiv lik, taj August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa, a bome i cijela njegova obitelj. Znamo da je cijelo jedno doba (od 1865. do 1881.) nazvano po tom Zagrepčaninu iz braka slastičara njemačkoga Čeha i majke Slovakinje, Terezije. Riječ je o vrhunskom piscu kojega smo preko njegovih riječi upoznali u Povjesticama, a čitanje Zlatarova zlata, Prijana LovreProsjaka Luke i Branke tek nam predstoji. (Roman o učiteljici Branki neki su od nas već počeli čitati.) No znamo, kako nam kaže ljubazna domaćica Jasmina Reis, pokćerka Šenoina unuka Zdenka (Zdenko je Jasmini očuh), da je imao jako mnogo poslova i napisao jako mnogo knjiga, a da je, proporcionalno rečenomu, jako malo spavao.

Razveselile su nas zahvalnice za sudjelovanje na Noći knjige 2018. u Kući Šenoa.
Foto: Jasmina Reis

 

Kad smo pitali voditeljicu koju Šenoinu pjesmu najviše voli, doznali smo da je to Na poklade, u kojoj lirski subjekt sanja da mu je dijete umrlo. Šenoina pjesma “Na poglade” nažalost nije imaginarna pjesma.  August ju je posvetio umrlom sinu Stanku koji je zaklopio navjeke svoje okice 1874. kada su počele maškare u Zagrebu.  Imao je samo 14 mjeseci, rekla nam je gđa Jasmina Reis. Kako je teško moralo biti ocu Šenoi kada mu je od šestero umrlo troje djece! Teško je to pojmiti, iako je smrt sastavni dio života, no prirodno je da dijete ne umre prije roditelja. Međutim je i sam Šenoa, potrošivši svoju silnu energiju, uz redovite poslove i obitelj, i  na pomoć Zagrepčanima nakon velikoga potresa, preminuo u 43. godini.

Odlučili smo da ćemo sljedeći put s većim žarom čitati Šenou. Odlučili smo ČITATI.

A u radionici smo PISALI.

Na radionicama se radi, a što ste mislili? 
Foto: Jasmina Reis

 

Ljubazna gospođa Branka (opet Branka!) Leljak, profesorica, prevoditeljica i turistički vodič, vodila je ovu zabavnu igru riječima. Istina, nitko ne zna kako smo od šparoga došli do prekrasnih pjesama koje su napisale naše novinarke Jablanine,  ali bilo je zabavno. Predlažemo da u rubrici Školski kreativci otkrijete naše uratke, a ovdje vam donosimo pjesmu gđe Branke, ne Šenoine idealne učiteljice, nego profesorice i prevoditeljice koja ruske turiste vodi gradom Zagrebom. Ona tvrdi da joj je to prva pjesma, a vi procijenite.

 

 

Prije radionice gđa Maravić predstavila nam je svoju najdražu knjigu, zbirku poezije Dragutina Tadijanovića, i prisjetila se lijepe uspomene s Tadijinih dana 2005. godine u Slavonskome Brodu kad je i naša škola ondje sudjelovala na kvizu o Tadijanoviću. Zanimljivo je da je Tadija dvaput potpisao knjigu gospođi Maravić, prvi put kad je bila mlada djevojka, a drugi put prije trinaest godina.

Gordana Maravić ima zbirku pjesama s dvjema Tadijinim posvetama. To joj je najdraža knjiga.
Foto: Jasmina Reis

 

Knjige, poput ljudi, imaju zanimljivu sudbinu. A da bi vaša bila zanimljivija (sudbina, ne knjiga, ali – zašto i ne… noć je knjige, pokušajte i vi napisati štogod!), možda ne bi bilo loše da posjetite Kuću Šenoa. Uistinu iskreno preporučujemo.

Petra Lušić, Petra Popović, Eleonora Šafar, Hana Urukalović, Ana Kovačušić, Lucijan Edenlandski, foto: Jasmina Reis