Novinarski posli, knjige, fritule i baloni – s poukom:
s mobitelom ili bez, uvijek kaži voditeljici
Bilo je to 16. studenog 2018. Petak. Naša mala novinarska družina i polovica 7. a nakon Bibijade (gledanja odličnog filma Amelie u bijegu) krenula je na Interliber (sajam knjiga koji se održava na Velesajmu) na kojemu smo gledali i komentirali knjige i, naravno, jeli fritule i hot-dogove.
Kad je bilo vrijeme povratka, našli smo se kod ulaza prema dogovoru, te smo svi na broju krenuli natrag u školu. Vidjela sam balon (onaj koji ima lampice i svijetli) koji je moja mlađa sestra tražila od roditelja dvije godine, a oni su ju svaki put uspjeli uvjeriti da je to glupost, te sam joj ga kao dobra starija sestra odlučila kupiti. Od džeparca za taj dan ostalo mi je 30 kn, a balon je koštao točno toliko. Rekla sam svojim kolegama da me pričekaju dvije minute dok kupim balon.
Navodno me nitko nije čuo (ili su svi privremeno oglušili) kada sam rekla da me pričekaju. Osvrnula sam se i nikoga više nije bilo. Ostala sam u toj gužvi sama, bez novaca, mobitela i ključeva. Ali s balonom. Koji svijetli.
Nisam se htjela prepustiti slučaju pa sam krenula pješke sa željom da što prijem dođem kući s balonom. Od Velesajma sam hodala do Avenue Malla, zatim pokraj Bundeka preko mosta, te nasipom do škole. Stigla sam prije svojih kolega novinara (poslije sam doznala da su me dugo čekali na tramvajskoj stanici, a javiti mi nisu mogli jer nisam uza se imala mobitel; voditeljica je zvala razrednika, a on moju mamu… imali smo cijelu zavrzlamu!). Kada su oni došli, bila sam zatrpana pitanjima. Na kraju je sve dobro završilo i sretno sam došetala kući bez obzira na umor u nogama.
Bila sam sretna što mi se ništa nije dogodilo. Baš kao i moja obitelj, ali i voditeljica. Njoj sam obećala da će ubuduće ona prva biti obaviještena o mojem kretanju na zajedničkim novinarskim zadatcima.
Marijino naravopoučenije: možda oduzimanje mobitela i nije najbolja kazna, barem kad se ide na novinarske zadatke.
Marija Račić, 7. c, foto: Sanja Miloloža