Obećali smo vam u razgovoru s Brunom Prostran da ćete moći pročitati

njezinu prvonagrađenu znanstvenofantastičnu priču na temu

Izvanzemaljac u mojoj čarapi. Ova je rubrika stvorena za to. Uživajte!

 

Izvanzemaljac u mojoj čarapi

 

Ispričat ću vam jednu priču. Kad sam bila mala, poznavala sam jednog dječaka. Zvao se Filip. Bio je jako misteričan. I lukav. Volio se igrati i uvijek je bio veseo. Ovako je počelo…
„Dušo, tvoje čarape su posvuda, pospremi ih, molim te. Ne želim svaki dan mirišati smrad tvojih čarapa!“ ljutito će mama. Filip pokupi svoje čarape te zastenje: ,,Zašto ih ti jednostavno ne opereš?“ Mama pošalje Filipa u sobu te mu predloži da razmisli o pospremanju svojih čarapa. Filip je razmišljao i razmišljao o čarapama baš onako kako mu je mama predložila. ,,Znam“, poviče“ kreirat ću vlastiti par čarapa!“ Počeo je rezati škarama svoje čarape da uzme dijelove za svoje kreirane. Kad ih je napokon završio, pokazao ih je mami.,, Zar nisu predivne?“ upita Filip mamu., ,Uf, ove smrde više nego sve tvoje zajedno!“ zgadi se mama. Filip otiđe tužno u sobu.

Sljedeće jutro probudi se sav ljepljiv od nekakve crne sluzi. ,,Odvratno, što je ovo?“ začudi se. Dok je skidao sluz sa sebe, čuo je neko piskutanje… ,,Hi, hi, hi, hi, hi! Pojest ću sve čarape koje nađem. Samo moram smisliti kako da prevarim malca pa da mi da sve svoje čarape.“ „Ti kužiš da ja tebe čujem. Tko si ti uopće?“
„Ja sam ti izvanzemaljac!!! Oh, već si trebao početi bježati, ali nema veze. Ja sam s Lenixa. To je planet prekriven crnom ljigom. O, da! Zaboravio sam, zovem se Picek i trebam tvoju pomoć. Naš planet su napala bića koja se zovu Won. Ti i ja se moramo vratiti u prošlost popraviti sve pogreške.“
„Naravno da ću ti pomoći. Prijatelji prijateljima pomažu, zar ne?“ „Valjda“, nesigurno reče Picek.
„Što čekaš? Moramo spasiti tvoj svijet!“
I tako su Filip i Picek krenuli u avanturu…

Picek je Filipa odveo do vremeplova. Velikog crnog portala. U početku se dječak prepao, no mali izvanzemaljac se spotaknuo te ga gurnuo. Filip se jako čudio vremeplovu. Taj vremeplov je više sličio na običnu svemirsku letjelicu. No, nešto mu je bilo čudno i sumnjivo. Imao je predosjećaj da ga Picko vara. „Siguran si da je ovo vremeplov, Picko?“ „Pa naravno da je!!!“ nesigurno i nervozno reče . Mislite li i vi dragi čitatelji da je Picko varalica? Ako želite saznati, reći ću vam. Ali tek kasnije…
Picko je povukao posebnu ručkicu te se cjeli stroj upalio. „Reći ću ti tajnu“, reče Picko. „Ovo nije obični vremeplov, može nas vratiti kroz vrijeme, a može nas i odvesti na bilo koji planet!“ Tako su se Picko i Filip uputili prema Lenixu. To je stvarno bio planet prekriven crnom ljigom. „Kako bismo ispravili prvu pogrešku, moraš mi napraviti one turbo čarape, kako god da se zovu.“ “Dobro, a koju to pogrešku moramo ispraviti?“ zapita se Filip.

Picko mu je ispričao kako nisu imali dvoljno ukusnih čarapa da se hrane pa su krali materijale s Wona. Filip je shvatio Pickovu priču te se odmah bacio na posao. Uvijek bi mu falio koji materijal pa je Picko trčao posvuda. Prvo je išao po nekakve boje, pa je išao po još čarapa… No kad su napravili dovoljno turbo čarapa, kako ih Picko zove, Filip se upita: „A što ćemo sad?“ „Sad ove čarape moramo odnijeti kralju Lenixa.“ Krenuli su kralju. Dvorac mu je bio kao pješčan, ali prekriven crnom ljigom. „Gospodine, doveo sam vam nešto odnosno nekoga.“ Picko i Gospodin Veličanstveni otišli su u kraljevsku sobu da popričaju nasamo. A onda…Došao je trenutak da saznate je li Picko varalica. Gospodin Veličanstveni izašao je iz sobe.

Nećete vjerovati što se tada dogodilo…

„Strpajte dječaka u kavez,“ reče Veličanstveni. „Picko, sada si slobodan. Platio si svoj dug.“ „Hvala vam Gospodine! Tako sam sretan!“
Dječak iz kaveza uzrujano vikne: „Lagao si mi, Picko! Vjerovao sam ti, misio sam da smo prijatelji!“
„Teško je naći prave prijatelje, dječače. No koga briga sada za to, baci se na posao, do sutra moraš napraviti sto tisuća turbo čarapa.“ reče Veličanstveni. Dječak mu odbrusi te kaže: „Ma koga briga za tebe i te tvoje turbo glupe čarape!“ Prepirali su se cijelo vrijeme i tako sve dok ona nije došla…

Kraljica Lenixa. „Što se ovdje zbiva? Zašto vičete? Morate me poštovati. Ja sam kraljica Lenixa.“
Baš kad je Filip mislio da će ga kraljica spasiti, ona se pokazala kao umišljena diva. No nije gubio nadu.
U Pickovu pogledu vidio je razočaranje. Što ako ga Picko odluči spasiti, a Filip mu neće vjerovati jer ga je već jednom izdao i prevario. Moglo bi se puno toga dogoditi. Filip je uporno odbijao raditi turbo čarape. Nije ni riječ smio pisnuti zbog kraljice. Upozorila je i Veličanstvenog i Filipa da će dobiti veliku kaznu zbog nepoštivanja njezina mira. Filipu je naredila da hitno krene izrađivati čarape zbog sigurnosti njezina naroda i Filip je, iako nije sasvim to razumio, krenuo raditi čarape.
Nakon nekoliko dana čula se neka buka izvana. „Što se to čuje?“ upita Filip. „Svi stanovnici Lenixa, odmah u zaklon! Woni nas napadaju!“ uznemiri se Veličanstveni. Filipu je bilo čudno to što su ih Woni ipak napali, baš kako je Picko rekao. Ništa mu nije bilo jasno.
Svi stanovnici Lenixa počeli su se skrivati u turbo čarape koje je Filip izradio. Čak se jedan uvukao u Filipove čarape. „Što? Izvanzemaljac u mojoj čarapi? A ne, sad mi vas je dosta!“ razljuti se Filip. Uzeo je izvanzemaljca iz svoje čarape te ga je skoro bacio i razlijepio od zid, no javio se glasić: „Pusti me to sam ja, Picko! „ A, vidi, stvarno to si ti. Ipak mi nisi skroz lagao. Bolje išta nego ništa.“ Picko i Filip potrčali su do svemirske letjelice. Brže bolje su se ukrcali te pobjegli na Zemlju. Sakrili su se u Filipovu kuću. Inače, kad biste otišli u svemir i vratili se za mjesec dana, na Zemlji bi prošlo par godina, ali u ovom je slučaju drugačije. Filip je u svemiru bio oko mjesec dana, a na Zemlji je prošlo deset minuta. To je Picko objasnio Filipu. Filip je bio sretan jer mama neće ni primjetiti koliko ga dugo nije bilo. „Tvoj svijet je uništen“, kaže Filip. „Nema veze, taj planet je zaslužio uništenje. Ionako su oni negativci u svemiru.“ „Kako to misliš „oni“? „Ovaj…Moram ti nešto reći…“

Neznam jeste li uopće shvatili što se ovdje dogodilo, ali sigurno vas zanima što je bilo dalje.

Picko je imao neki upravljač skriven u svjoj plavoj čizmici. Pritisnuo je gumbić te mu se promjenio oblik i boja, bio je šaren i imao je krila. Izgledao je poput male svjetleće zvjezdice što leti. „Ja sam sa planeta Wona i zapravo se zovem Robert. Svi me zovu Robi. Ljutiš se , zar ne?“ „Zapravo se ne ljutim. Iznenađen sam. Zašto si onda trebao moju pomoć?“ „Vidiš, Woni su pozitivci i htjeli smo uništiti Lenixe, negativce. Jedan su me dan poslali na Lenix prerušenog da saznam njihov izvor života. To su bile čarape. Kralj i kraljica Lenixa su me uočili kako kradem čarape te sam dobio kaznu. No nisu znali da ja nisam Picko. Nikad ne bih nikoga nazvao Picko. To je najgluplje ime koje sam ikada čuo. No vratimo se na ono što sam ti govorio. Dobio sam kaznu da moram donjeti puno kvalitetnih čarapa. Zato sam tebi lagao. No nisam znao da će te kralj zarobiti. Evo, otprilike je to to.“
„Sad mi sve ima smisla… Pa otprilike“, reče Filip. „Ja se moram vratiti na svoj planet, Filipe.“ „Znam, ali prije nego što odeš se možemo igrati. Ali vani.“ Robert se složio s tom idejom te su otišli van na igru. Čak su maznuli mamine kekse. To je bila kao oproštajna zabava. A zaprovo je i bila oproštajna zabava jer je izvanzemaljac morao ići.
Robert je uzeo svoje stvari te ih je nagurao u svoju letjelicu. „ Nadam se da će ti život biti lijep, Filipe.“
„Pa zašto ne bi bio, uz ovoliko avantura. Znaš li po ćemu ću te pamtiti?“ „Ne znam, po čemu?“ „Po tome što si ti izvanzemaljac u mojoj čarapi.“ „Hvala ti Filipe, vidjet ćemo se opet!“ „Obećaješ?“ „Obećajem! A sad, zbogom!“ Odletio je. Dječak nije bio baš sretan. No upoznat će on još puno prijatelja. Legao je u krevet te zaspao. „Ahhhh. Joj, tako sam umoran. Gdje je crna ljiga? Ne, ovo ne može biti san, ne može!!

Filip ne zna je li to što je doživio bila stvarnost. Možda je bio san. Ali ako je to san, tko sam ja? Tko to prepričava cijelu priču? Možda sam ja izvanzemaljac u čarapi?!
To nikada nećete znati…

Bruna Prostran, 4. c, naslovna slika mrežni fotokolaž SM